Svi vole lubenicu

 

Nikad nisam upoznao osobu koja ne voli lubenice.

A to je značilo, da su nas diljem dalmatinske obale pozdravljali s osmijehom. Nakon što smo napustili Ploče i započeli ploviti u smjeru sjevera, kako bismo se vratili kući, posjećivali smo otoke i prodavali ovo jarko crveno voće brodovima i restoranima koji su se našli na našem putu. Bili smo poput Uliksa, velikog mornara na povratku doma, ali mi smo sa sobom imali i lubenicu. Prva je postaja bio Pelješac, dugi poluotok, koji se dotiče s kopnom samo svojim malim dijelom, tako da izgleda gotovo kao pravi otok.

Do ovog su se trenutka učenici navikli pratiti raspored, raditi na brodu, prilagođavati jedra, upravljati i provjeravati brod dok su bili na straži, te spavati dok su bili slobodni. Plovili smo četiri sata u smjeru sjevera, prema Pelješcu, napredujući prema obali. Naš je cilj bio grad Trpanj na Pelješcu. Nažalost, vjetrovi nam nisu dopustili prilaz luci, a valovi su se razbijali na gradskom gatu i našem jedinom sidrištu. Odlučili smo nastaviti prema vrhu poluotoka i tamo se usidriti.

Na Jadranu postoje mnogi vjetrovi, a svaki od njih ima svoje ime. Svaki od njih ima svoju osobnost, a njihove se karakteristike moraju naučiti prepoznati. Ovog je dana naš vjetar bio maestral, jak ljetni vjetar koji puše sa sjeverozapada. Tijekom jutra uživali smo u društvu bure, olujnog sjevernoistočnog vjetra koji se spušta s planine. Uz buru, jedrili smo do malenog otoka Šćedra, koji je tek nekoliko kilometara udaljen od južne obale Hvara.

Tu smo naišli na ljude koji su jedva čekali kupiti naše lubenice. Učenici su napunili naš mali gumeni čamac lubenicama i veslali oko malene luke uspješno prodavajući lubenice oduševljenim mornarima. Učenici s duhom za poduzetništvo zabavljali su se prikupljajući novac za svoj dom. Lubenice su prodane, a zarada je bila gotovo 700 kuna ili 100 eura za sedam lubenica. Poslije su učenici raspravljali što će kupiti s tim novcem te su odlučili uložiti ga u novi DVD player.

Otišli smo, ostavljajući Pelješac i Šćedro za sobom, te smo plovili oko Hvara i pored Paklenih otoka, Brača, Šolte. Otok za otokom, na svome smo putu prodavali lubenice. Naš otočki život nije mogao biti bolji: more je kristalno plavo i osvježavajuće, ribe plivaju svuda uokolo, a probali smo i svježe morske ježeve. Za jedrenje je, kako sada i naši učenici znaju, potrebno uložiti puno rada i truda, no nagrada je uživanje u životu na moru. Mladi su učenici doživjeli puno zabave, a to je bio najvažniji ishod našeg putovanja – zbog toga će moći pričati divne priče i stvoriti upečatljive uspomene koje će ih pratiti zauvijek. Tako sam i zamislio ovaj izlet, kao iskustvo koje će se uvijek pamtiti.

Za mene, za druge kolege, i za njih, lubenica više nikad neće biti ista.

20130724-085434.jpg

20130724-085453.jpg

Comments are closed.