Lutanja na Velikom putu lubenica: plovidba Neretvom

 

image

Odlučili smo kako ćemo se morati vrlo rano probuditi kako bismo stigli do Opuzena. Ne zato što smo bili jako udaljeni, nego zato što smo morali stati na nekoliko mjesta. Morali smo posjetiti Zaostrog, naselje ispod Biokova. To nam je zanimljivo jer je prabaka jednog od članova ekipe, Vedrana, porijeklom iz tog mjesta. Ona je živjela na planini iznad naselja i upoznala svog supruga kad se spuštala s planine na obalu, kako bi plivala, Njegov je djed živio u selu koje je od mora udaljeno cijeli dan hoda i penjao se uz planinu svaki put kad bi je htio vidjeti. Ne mogu si to ni zamisliti u ovom vremenu u kojem svatko od nas ima mobitel i elektronsku poštu.

image

Nakon što smo upoznali Vedranove rođake, krenuli smo u Ploče. Iz Ploča dolazi i lubenica za naš pothvat. Tamo smo se sastali s gradonačelnikovim pomoćnicima. Bilo im je drago što dolazimo, s obzirom na to da projekt provodimo već treću godinu zaredom. Zamjenik gradonačelnika, Izvor, također je zaljubljenik u brodove i veslač Neretvanske lađe. Svake godine veslaju 22.5 kilometara vrlo zahtjevnim tempom.

image

Dok smo bili tamo, čuo sam se i s našim prijateljem i graditeljem brodova, Antom Gamuzinom. Iako je sad u mirovini, Ante je tijekom radnog vijeka izgradio više od 400 brodova. Naša je mala trupa jedan od tipova broda kakve je gradio. Ne mogu se dosjetiti tko bi bio bolji izbor za jedrenje s nama od njega. Kad je došao, sa sobom je donio lubenicu. Poveo nas je uzvodno i to je bio nešto posebno, i za nas i za njega. Proveli smo vrijeme zajedno, on nam je ispričao mnoštvo priča i vidio je kako radimo kao ekipa.

image

Ušće rijeke bilo je puno ljudi koji su plivali ili lovili ribu, a nakupine pijeske izgledale su kao duge plaže. Život je na rijeci uistinu poseban. Brodići dolaze i prolaze, a Antini rođaci pozdravljaju nas. S njima je bio i njegov pas koji je poludio kad je ugledao svog vlasnika na drugom brodu.

Pomoću ugodnog maestrala zaplovili smo uzvodno. Išli smo protiv struje i ljudi su izlazili iz kuća kako bi nam mahali. Bili smo vjerojatno prva bracera koja plovi uzvodno u tko zna koliko godina.

image

 

Kratko smo stali u Opuzenu, ali dovoljno dugo da popijemo hladno piće i razgledamo grad. Tada smo krenuli nazad za Ploče, gdje će nas idućeg dana čekati teret. Sunce je zalazilo i ekipa je bila opuštena i sretna zbog dana u kojem smo preplovili 50 milja. Usidrili smo se taman prije mraka, pozdravili se s Antom i napravili si večeru. Za kraj dana ekipa je otišla loviti puževe, oboružana ručnim svjetiljkama. No to je priča za neki drugi put. Prije nego što sam utonuo u san, razmišljao sam kako život i u ovoj luci može biti prepun iznenađenja i pustolovine – samo je važno znati gdje tražiti. Poput lova na puževe – morate znati gdje tražiti i vjerovati da ćete to tamo i pronaći.

image

 

 

 

 

 

 

Comments are closed.