Lutanja na Velikom putu lubenica: od Dubrovnika do Kaštela, jutarnje svjetlo

Pripremanje broda može biti pomalo stresno. Vremena je malo, a puno je stvari koje treba napraviti. Prije tri smo godine morali izgraditi jarbol, kad smo pripremali Bente Dorte. Prošle je godine Chris pomogao s elektronikom na brodu, što je bilo dobro s obzirom na to da radi kao inženjer u NASA-i. Ove godine, kad smo stigli, brod još nije bio u vodi, jer jr bio svježe obojen i pripremljen. To je učinio Denis s Vela Luke.

IMG_0215

Ekipa je pristigla u približno isto vrijeme, što je popriično čudesno, s obzirom na to da smo stizali iz SAD-a, Londona i raznih dijelova Hrvatske. Našli smo se u ACI marini i, u pravoj dalmatinskoj maniri, otišli direktno u kafić.

– Što ćemo?, pitali su.

– Samo pričekati, rekao sam, puno je stvari za obaviti i mi ćemo sa svojim poslom početi kad brod bude u vodi.. nadam se da će to biti kasnije tijekom dana.

IMG_0205

Veličanstveno je bilo imati tako divne prijatelje na ovom putovanju. Orsat se upravo vratio sa sedmodnevnog planinarenja i bio je s nama treću godinu za redom. Najviše je uzbuđena zbog putovanja bila Linda se Vela Luke, a bio je tu i Vedran s kojim sam plovio na falkuši.

Čim je brod bio u vodi, primili smo se posla. Provjerili smo sve i nakon dva dana bili smo spremni za pokret. Morali smo krenuti rano ujutro kako bismo stigli do Splita gdje će nas čekati učenici. To je put od oko 110 milja i nadali smo se da ćemo prvog dana proći 80.

Čim je svanulo, u zoru 4. srpnja, ustali smo. Još uvijek na pola spavajući, škiljio sam prema obrisu kojeg sam uočio na doku. To je bio Goran, vlasnik broda. Nisam baš navikao pozdravljati ljude u 4 ujutro te sam promumljao nešto za što sam se nadao da zvuči kao “dobro jutro”. On je veselo uzvratio: “Došao sam vas ispratiti”. Blagi sjeveroistočnjak, bura, spuštao se s planina i nakon brze kave, Goran nas je pozdravio, a mi smo krenuli.

Orsat at the Helm

Nismo bili jedini koji su ustali ovako rano. Naš prijatelj Jadran pripremao je brod kako bi na otok prevezao namirnice. Plovili smo u ravnini s njim skroz do Elafitskih otoka. Kako smo se razišli s Jadranom, napustio nas je i vjetar te nas je skroz do Šćedra pratio zvuk dizelskog motora. Kasnije tog dnaa, uz ugodni maestral, raširili smo glavno jedro i jedrili.

Ovakvim je tipom jedrenjaka teško upravljati s tek nekoliko članova posade. Kako s nama još nisu bili naši mladi članovi iz Doma, imali smo pune ruke posla. Kad je jedro bilo podignuto, a motor ugašen, nastupila je tišina kakvu samo mornari poznaju. Na destinaciju smo stigli spremni za večeru nakon 16 sati na moru.

Sljedećeg smo se dana ustali s prvim znacima zore i krenuli prema Kaštelima. Brod je bio tih, a more je bilo mirno. Jutarnja nas je svjetlost umirila te smo klizili prema Kaštelima u kontemplativnom stanju. Bili smo na putu za upoznati učenike s kojima ćemo ići na treći poredu Veliki put lubenica.

IMG_0202

 

 

 

 

Comments are closed.