Izgradnja bateline: kroz novi program do tradicionalnog čamca

Plan se razvijao neko vrijeme. Moj prijatelj Jim, koji je u Hrvatskoj pokrenuo Jadranski pomorski institut, htio me pozvati u novu brodsku radionicu pored Splita, kako bih im pomogla s programom. Trebalo je pokrenuti radionicu i izgraditi čamce s djecom i mladima iz sustava alternativne skrbi. To je prvi korak prema nastavku očuvanja pomorskih tradicija i vještina, promicanju ekološke osviještenosti i održivosti te razvoju mladih u regiji.

Otvaranje Brodske radionice u Kaštel Sućurcu bilo je moj početak. Taj je gradić smješten u bivšem industrijskom okruženju, u predivnom zaljevu okružen planinama. Gradić je izbjegao turističkim navalama kojima su podlegli svi manji i veći gradovi u njegovoj blizini. Svakog smo dana moja Lola, mješanka američkog staforda, i ja šetale rivom s jedne strane, gdje smo živjele, na drugu stranu, gdje smo radile. Prolazile bismo kroz tržnicu, uz kafiće smještene uz obalu, pored crkve, škole, vijećnice, staračkog doma i rukometnog terena, sve do naše radionice. Svakog smo dana uživale u poslu i suncu koje nam je radilo društvo.

Uz pomoć grada Kaštela i rukometnog kluba, pronašli smo lokaciju i spremište, u blizini rekreacijskog centra pored Sokolane. Mjesto je bilo dovoljno udaljeno od kuća da nikome ne smeta buka, ali i dovoljno blizu glavne plaže s koje su svi mogli vidjeti što radimo i kako napredujemo. Svakog su nas dana posjećivali ljudi koje je zanimalo što mi to točno radimo s tim silnim drvom i alatima u rekreacijskom centru.

U Hrvatskoj su, proteklih godina, mali tradicionalni brodovi posve zamijenjeni tvorničkim plastičnim brodovima. Nekoliko je preostalih jedrenjaka prekriveno stakloplastikom, što je proces koji se ovdje naziva plastifikacijom. Naš je plan bio stvoriti tradicionalnu dalmatinsku batelinu, tip čamca kojim je ovaj zaljev prije vrvio, no danas gotovo ne postoji. Željeli smo to napraviti na tradicionalan način, koristeći drvo i čavle.

2-picking-out-lumber

Istraživanje smo započeli već ranije, tražeći informacije i na internetu i u raznim knjigama i časopisima. Pronašli smo mnogo slika prikladnih malih drvenih čamaca, no većina ih je bila karakteristična za sjever Istre ili za rijeke. Pričali smo s ljudima, vozili se kako bismo upoznali ljude koji bi nam mogli pomoći, kao na primjer prijateljevog ujaka koji je imao batelinu staru stotinjak godina, ali koja je bila jako plastificirana. Bilo je zanimljivo pričati s ljudima, čuti njihove priče, i vidjeti koliko je tradicionalnih brodova preostalo u raznim marinama i spremištima. To mi je dalo osjećaj za batelinu, za njen oblik, za njene linije i za njene osobine.

1-initial-drawing-based-on-photograph

Pronašli smo fotografije čamca, ali ništa nije moglo savršeno dočarati njen poseban oblik. Nadala sam se da ćemo napraviti čamac s ravnim dnom, kakav je bio prikazan na nekim fotografijama. To bi bilo jednostavnije za djecu, bilo bi nam potrebno manje materijala i manje vremena i mi odrasli morali bismo odraditi manje pripreme. Bilo je mnogo razloga za krenuti u tom smjeru, no previše je ljudi čije smo mišljenje smatrali važnim reklo kako je dno u obliku slova V nužno za more i karakteristično za taj kraj. Ono što smo u konačnici željeli je da ti ljudi batelinu dožive kao svoju, a ne kao nešto što su napravili posjetitelji. Nismo željeli s djecom iz tog kraja napraviti bilo kakav čamac, koji nema nikakvo značenje za zajednicu. Jedan je od glavnih kriterija prije izgradnje bio da u čamac može odjednom stati šestero djece koja su i radila na njemu. To nije bilo lako. Tijekom dana smo pripremali radionicu, nabavljali alat i materijal, a tijekom noći sam razmišljala o komentarima i slikama kako bih izradila nacrt replike dalmatinske bateline.

3-looking-at-boats-a

U projektu su sudjelovale dvije grupe djece i mladih. Tri dana u tjednu, grupa djevojčica i dječaka od 10 do 16 godina iz doma Maestral u Kaštel Lukšiću, a dva dana u tjednu grupa sastavljena većinom od djevojčica starih 14 godina iz splitske udruge MoSt. Grupe su vidjele cijeli proces i sudjelovale u njemu: od pripreme pa do nanošenja zadnjeg sloja boje.

Morali smo napraviti mjesto na kojem ćemo izgraditi čamac. Kako smo bili vani, na travnatom, ali i vrlo kamenitom tlu, uzeli smo klupe iz svlačionica rukometnog kluba, kako bismo čamac podigli gore. Nismo nikoga pitali za dopuštenje i tek kasnije mi je zapravo palo na pamet što bi oni mogli pomisliti s obzirom na to da smo odlučili graditi čamac na njihovim klupama. Uz pomoć nacrta napravili smo kalupe od jelovine. Zalijepili smo hrastove daske za krmeno zrcalo i izrezali oblik. Naposljetku smo obradili hrastovinu za pramčanu statvu te odredili nagib i dodali ostale elemente na čvrsti kostur.

Kad su pramčana statva, krmeno zrcalo i kalupi bili na mjestu, omotali smo trake kako bismo odredili prednju stranu, mjesto gdje se daske dodiruju sa dnom te stražnju stranu. Djeci je to bio zabavan proces jer su mogla zamisliti kako će čamac izgledati.

4-taking-shape

Nastavili smo obrađivati strane te su, kad su pričvršćene uz pramčanu statvu, tvorile oblik slova V. Bilo je potrebno nekoliko djece kako bi  nježno savili strane, učvrstili ih za kalup i pomoću užeta ih privili na krmeno zrcalo. Bilo je tu puno posla, ali naposljetku smo mogli okrenuti brod, maknuti kalupe i dodati stranice te krenuti na sitnije poslove. Napravili smo i postaju za veslanje, a cijeli je proces trajao tri tjedna. No ipak, bili smo začuđeni kako je brzo naš čamac dobio oblik.

5-first-planks

 

6-secondplank

Veliki mi je izazov na početku bio to što nisam pričala hrvatski. Mislim da smo ipak uspjeli dobro komunicirati i raditi zajedno. S odraslima mi je pomoglo to što se svi koji radimo s brodovima na neki način razumijemo i bez riječi, dok je s djecom pomoglo komuniciranje rukama, mimikom i crtežima. Srećom, bilo je ljudi koji su pričali engleski te smo se snalazili s prijevodom. Smiješno je to što sam, mnogo puta kad netko nije razumio engleski riječ, jednostavno pokazala na predmet i pitala kako se kaže na hrvatskom. Često je ispalo da je hrvatska riječ jednaka kao i njemačka, na primjer kabel.

9-sokol-prelaunch

10-launchday

Kako je čamac počeo dobivati oblik, ljudi koji bi išli na plažu zastali bi i popričali s nama. Ako sam imala sreće, mogla sam sudjelovati u razgovoru na engleskom ili njemačkom, no u svim drugim slučajevima sam samo mogla čuti grubi prijevod razgovora nakon što je bio gotov. No pomalo sam počela učiti hrvatski i počela sam razumijevati riječi poput „dobro“, „ona radi“ i slično. Kasnije su me prolaznici počeli nuditi vinom, pivom, štrudlama, svježim smokvama i sličnim divnim stvarima. Do tada sam im već znala reći „hvala“.

Zanimljiva se priča s jezikom dogodila i tijekom imenovanaj bateline. Tražili smo od učenika da imenuju čamac i dobili puno raznih prijedloga, no najzvučniji je bio Sokol. Radila sam tamo već mjesec dana i uopće nisam znala da je i ime mjesta na kojem se nalazim, Sokolana, povezana sa sokolom. Svi smo se zaljubili u to ime, a svidjelo se i ljudima iz grada kad su čuli i vidjeli kako smo nazvali čamac.

12-local-kids-using-sokol

Moj je najdraži trenutak bio rad na dnu čamca s jednom djevojkom, kad smo sav posao napravile u samo jednom danu. Nikad nisam upoznala nikoga tko je tako brzo postao tako stručan. Ponosna sam što sam sudjelovala u izgradnji tradicionalne drvene bateline i veselim se nastavku programa u Brodskoj radionici u Sućurcu.

img_2720

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Comments are closed.