Otok koji se zove Otok: promišljanja o Riječnoj odiseji mira 2016

img_0257

 

 

 

 

 

 

 

img_0202

Svaki naš program započinje govorom, govorom koji je ujedno i dobrodošlica, objašnjenje, ali i inspirativni trenutak u kojem grupa okupljenih sudionika shvaća kakav je posao zapravo pred nama. Tijekom Riječne odiseje mira to je bio ključan trenutak: da djeca vide što trebaju raditi i na koji način. Stoga je, kad su svi stigli, kad smo prevezli sve stvari i opremu preko unskih brzaca do otoka na kojem smo bili smješteni, stigao i trenutak da se održi govor.

Govor sam započeo rečenicom koja mi je ostala u mislima od kad sam je prvi put čuo, prije dugo vremena. Projekt Riječna odiseja mira planirali smo tri godine i sad je stigao trenutak u kojem je on postao stvarnost. Rečenica koju sam toliko puta čuo, tijekom planiranja i realizacije ovog projekta bila je: „to je zbilja loša ideja.“ Gotovo svi s kojima sam pričao argumentirano su me uvjeravali kako je ovo zbilja loša ideja i uzalud sam im pokušavao objasniti zašto se Riječna odiseja mira mora realizirati upravo na ovaj način.

Je li problem bio u tome što smo planirali izgraditi čamce na mjestu na kojem nema struje? Je li problem bio u tome što smo se odlučili izolirati na otoku usred brze rijeke i jedina veza s kopnom bili su lokalni riječni čamci kakve smo i sami planirali izgraditi? Je li problem bio u tome što su djeca dolazila iz tri različite regije i tri različite vjerske tradicije? Je li problem bio raspored prema kojem smo čamce trebali izgraditi u roku od pet dana i potom njima otići na ekspediciju Unom, prije nego djeca odu kućama? Je li problem bio u tome što su sva djeca dolazila iz domova i nemaju roditeljsku skrb ili u tome da se otok na kojem se projekt održavao nalazi na samoj granici Bosne i Hrvatske?

fotka-marko-15

Rekao sam djeci da postoji uistinu mnogo razloga zbog kojih je ovo zbilja loša ideja i neka to shvate kako izazov. Neka shvate da će, kad god pokušaju napraviti nešto neuobičajeno, mnogi ljudi reći kako je to nemoguće učiniti. Rekao sam im i za druge loše ideje koje su mi pale na pamet u prošlosti, poput prevoženja tone lubenica do udaljenih otoka na brodu starom 90 godina. Zapravo, mnoge stvari kojima se jako ponosim bile su loše ideje.

fotka-marko-28

Podsjetio sam ih da uvijek postoji otpor prema idejama koje prije nisu isprobane. Dok smo tako sjedili na otoku , razmišljajući o danima koji su pred nama i zadacima koje trebamo završiti u kratkom roku i na tako egzotičnoj lokaciji, na dječjim su se licima pojavili osmijesi. Pomalo zavjernički osmijesi, kao da radimo nešto što nam je izričito zabranjeno. Nešto se dogodilo tijekom govora, nešto što nas je povezalo. U tom smo trenutku shvatili da ćemo zajedničkim snagama pokušati napraviti nešto što nitko prije nije pokušao. Tog je trenutka stvoreno povjerenje jer smo znali da naš uspjeh ovisi o mnogo faktora i da nipošto nije zagarantiran. To je bio prvi od nekoliko takvih trenutaka koje smo podijelili kao grupa na otoku zvanom Otok usred rijeke Une.

dsc00164

Čamci koje smo planirali izgraditi bili su tradicionalni čamci za to područje, između Bosne i Hrvatske, za rijeku Unu. Njihove strane bile su visoke, a dno ravno. Njihov im je oblik dopuštao da se mogu spretno okretati u brzoj rijeci. Imali smo sreću i da smo u Kostajnici upoznali jednog od posljednjih graditelja brodova, Stojana Dokmana. Iako je već zašao u osamdesete, pripremio je drvo, ali bez ikakvih drugih planova. Pod njegovim vodstvom i uz njegovo znanje, koje je stjecao dugi niz godina, uspjeli smo napraviti čamce specifičnog dizajna. Iako se činilo smiješnim prevoziti drvo na otok, kako bismo tamo napravili čamac, to je također bila loša ideja i dio plana.

Zajednička izgradnja

Brodsku smo radionicu smjestili u maloj sjenici na otoku, koja je veličinom bila savršena da u nju stanu dva čamca, alat i materijal. Kad su učenici prvi put vidjeli kako to izgleda, upitao sam se vide li isto što i ja: da je pred nama jako puno posla. Plan je bio izgraditi čamce u pet dana i potom krenuti na ekspediciju, kako bismo vidjeli kako se čamci i posada snalaze na rijeci.

img_9815

Učenici su bili podijeljeni u tri grupe, a u svakoj je grupi bilo po dvoje pripadnika svakog doma. Zajedno smo postavili kamp, što im je dalo mogućnost da se upoznaju. Sami su izabrali imena grupa: Šabani, Ljepotice i zvijeri i Skauti. Posao je bio podijeljen između grupa, tako da je svaka grupa svakog dana prošla gradnju ćamca, održavanje kampa (priprema obroka, pranje suđa, a zahvaljujući lokalnoj Udruzi ribara to je značilo i hvatanje ukusne ribe za ručak..) ili vježbe za teambuilding.

fotka-marko-11

img_8994

Bio sam oduševljen time kako su se svi slagali. Odmah na početku došlo je do velike svađe, no to nam je zapravo omogućilo da odmah ostavimo sve nesuglasice po strani i upoznamo se. Posebno nama odraslima. Upravo je taj sukob bio ono što nas je zbližilo. Zajednički „neprijatelj“ uvijek je taj koji osnaži grupu i stavi je u poziciju da moraju naći balans između sebe i „drugog“. Vidio sam to u mnogo pisanih studija, ali i mnogo puta u životu. Bilo mi je izuzetno drago da su na sve tako pravedno reagrali voditelji iz domova, koji su također bili iz tri različite regije.

img_0085

Svakog smo poslijepodneva sjeli na obrok i šalili se i smijali. Igre su bile vrhunac dana: okupili bismo se oko vatre nakon večere i smijali se i igrali do kasnih sati.

dsc00182

Svaka je grupa sa mnom radila u radionici i čamci su polako počeli poprimati oblik. Iz dana u dan činilo se kako ovo, ipak, nije bila loša ideja. Smjene u radionici trajale su četiri sata i tijekom tog vremena polako smo počeli slagati čamce. S krajem četvrtog dana, bili smo spremni za bojanje čamaca.

dsc00208

Potraga za mjestom za uron

Otok na kojem smo bili oblika je oka: duge linije u obliku luka koje se spajaju u točke sjecišta na svakom kraju. Na svakoj je obali struja bila iznimno jaka. Nekoliko smo puta navukli pojaseve za spašavanje i samo pustili struji da nas nosi, s jednog na drugi kraj. To nam je bilo poput igrališta. Trčanje do obale, uskakanje u rijeku i potom spuštanje, a sve to kako bi bilo postavljeno pitanje: „Možemo opet?“. To je bilo jako zanimljivo, ali s druge strane, nije bilo baš najsretnije mjesto za isprobavanje upravo izgrađenog čamca.

Nekoliko mjeseci ranije, lokaciju na kojoj se nalazimo pokazao sam prijatelju na kompjutoru i on je rekao da otok izgleda poput broda, što je zapečatilo potragu za mjestom održavanja programa. – naravno da ćete graditi brodove na otoku koji izgleda poput broda, jednostavno je rekao. Vrhovi otoka bili su stoga najprikladnije mjesto za puštanje čamaca u rijeku.

img_0238

Rijeka je bila najmirnija na istočnom kraju otoka te smo brodove prenijeli tamo. Bilo je mjesta samo za nekoliko ljudi sa svake strane pa su se ostali trudili što bolje vidjeti ceremoniju spuštanja čamca u rijeku s mjesta koje je bilo dovoljno široko da na njemu može stajati veća grupa ljudi.

img_0189

Učenici su za čamce izabrali imena Odiseja i Mira, što zajedno tvori Odiseju mira. Oba su imena na čamcu napisana i na ćirilici i na latinici, a čamac je tako postao mjestom zajedništva.

img_0251

Polako smo spuštali čamac u vodu, pazeći jer je boja još uvijek bila svježa. Prošle smo noći bili budni i uz pomoć baterijskih lampi bojali brodove te smo na svjetlu dana uočili da smo neka mjesta preskočili. Već sam davno, međutim, naučio kako se na svakoj ceremoniji spuštanja čamca u vodu mora imati kantica boje i kist. Čim su čamci spušteni u vodu, čulo se glasno klicanje: hip, hip, hura!!!

img_0259

Privukli smo brod u tihu lagunu i tamo smo veslali, okretali se i plovili. Većina je gostiju otišla: gradonačelnik, ribari i stari brodograditelj Dokman te smo ostali samo mi, uživajući u svome postgnuću. S obale smo gledali čamce koje smo napravili i učenici su imali priliku razmišljati o tome što su sve postigli u tih nekoliko dana.

img_0361

Ekspedicija

Marko i ja smo malo istražili rijeku i zaključili kako bi najbolje mjesto za ekspediciju bilo uzvodno od našeg kampa. Kad sam zakoračio na drugi otok, vidio sam da je sličan našemu i da bi mogao biti dobro mjesto za održati piknik. Raslinje je na ovom otoku bilo visoko, no postojalo je mjesto za piknik i bilo je dovoljno veliko da nas svih 22 stane. Stoga smo odlučili krenuti uzvodno.

img_0452

Ljepota kad radiš nešto novo je u tome što to nikad prije nisi radio. Iznenađenja su moguća, a planovi se često moraju promijeniti. To je bilo očito čim smo započeli. Naš je tjedan protekao u izgradnji čamaca i bilo je tu puno posla. Iako smo tijekom tjedna malo i vježbali veslanje, to nije bilo dovoljno vježbe. Kad smo započeli put, krenuli smo iz najmirnije vode i djeca su imala priliku veslati bez ometanja struje. Kako smo se kretali rijekom, čamac se okretao lijevo-desno i bilo ga je teško održati ravnim. Svaki put kad bismo napravili neki pomak, čamac bi se okrenuo i kliznuo nizvodno te smo u sekundi izgubili pomak na kojem smo radili minutama.

img_0482

Scena je izgledala kaotično. Svježe obojani jarkim bojama, naši su čamci bili na različitim krajevima rijeke i borili smo se kako bi se uspeli uz slabu, ali postojan struju i došli do otoka. Šabani su uspjeli ukrotiti čamac i bili su udaljeni on nas. Tada sam shvatio da naš napredak koči oblik dna čamca jer se zbog njega čamac okretao. Čim bismo postigli neku brzinu, čamac bi se krenuo okretati. Ovi su čamci korišteni kako bi se plovilo unskim brzacima, kako bi se izbjeglo i obišlo kamenje. Ključ kretanja naprijed bilo je da se ne vesla prejako: umjereno veslanje, ne prebrzo, bilo je potrebno kako bi se čamac kretao ravnom putanjom.

img_0336

Ja sam bio na motornom čamcu i nadgledao situaciju. Bilo je teško uloviti ritam, a dok su djeca nastojala surađivati kako bi čamci krenuli u željenom smjeru, vidio sam da su Šabani odustali od pristajanja na obalu te sam otišao provjeriti što se tamo događa. Rekli su mi kako nema dovoljno mjesta i kako su vidjeli zmiju kad su zakoračili na obalu, što je zbilja loš znak. Kako su ostali čamci bili razbacani po vodi, zamolio sam ih da pokušaju tamo napraviti privremeni kamp i da ćemo krenuti dalje kad ostala dva čamca stignu, ako otok nije preplavljen zmijama.

img_0450

Polako su i druga dva čamca pristigla do otoka. Usprkos svemu, uspjeli su pristati i stoga smo na Zmijskom otoku napravili piknik. Nakon ručka smo veslali i krenuli dalje uzvodno, kako bismo istražili rijeku. Plivali smo i zabavljali se. U jednom smo trenutku ugledali ribare na bosanskoj strani rijeke te smo im mahali. Mislim da im nije bilo jasno otkud smo se mi tamo stvorili. Povratak je bilo brži nego što smo mislili, struja nas je jednostavno nosila prema dolje.

img_0655

Samo su se Šabani otisnuli prema brzacima. Nisam mislio da će to napraviti i oduševilo me kad sam vidio koliko su spretno veslali. Iako nisam bio presretan što su to učinili na vlastitu ruku, nisam ih mogao ukoriti jer je njihovo manevriranje čamcem bilo izuzetno. Stoga sam im samo rekao kako mislim da im je to bila loša ideja te smo se svi počeli smijati.

Ceremonija vesla

Kad smo započeli program, gospodin Dokman svakom je od nas napravio veslo, čisto, bez ikakvih boja, samo grub komad drveta koji je svaki učenik uredio onako kako je htio. Tijekom tjedna smo razmišljali kako ćemo urediti svoje veslo te smo odlučili kako će ceremonija ujedno biti i metafora za tjedan koji je iza nas. Svaki je od nas došao na otok kao prazna ploča, a kako se tjedan primicao kraju, svačija je jedinstvenost došla do izražaja.

fotka-marko-16

Pronašli smo maleno stablo te poslagali vesla oko njega. Svaki je učenik uzeo jedno veslo i rekao grupi čemu se nadaju do kraja programa. Kad je sve bilo gotovo i spremali smo se doma, svaki je od učenika to ponovno napravio.

img_0229

Svako je dijete sa sobom ponijelo svoje veslo doma, kao uspomenu na Riječnu odiseju mira. Vesla su bila obojana raznim bojama, na njima su bili nacrtani razni crteži, ispisane razne stvari.. Svako je veslo bilo drugačije, a zauvijek će simbolizirati sve ono što smo zajedno prošli i naučili na otoku.

img_9998

Boravak na otoku, bez mogućnosti da se dođe na kopno, osim čamcem, ima cijeli niz izazova. Provedba programa na otoku bez struje i pristupa bilo kojem vozilu, osim čamcu, bilo je čudesno, više nego što smo mogli zamisliti. Voda je bila granica koja nas je odvajala od Bosne na jugu i Hrvatske na sjeveru. Otok je bio sigurno mjesto na kojem su djeca mogla graditi čamce i prijateljstva s djecom iz drugih regija. Svakog je dana proces izgradnje bio izazovan i svakog su dana izazovi prevladani, a zajedništvo je jačalo. Sad kad smo si trebali reći „zbogom“, bili smo svjesni da će uspomene na otok ostati s nama dugi niz godina. Bila je, stoga, dobra ideja, vratiti se doma i podijeliti s ostalima kakvo smo nevjerojatno iskustvo doživjeli.

NASTAVLJA SE

fotka-marko-30

Comments are closed.