U izgradnji riječnog čamca ove godine sudjeluju djeca iz SOS Dječjeg sela Lekenik. Kad su me James i Marko, nakon što sam čula sve o njihovim dotadašnjim pustolovinama, pitali želim li ići s njima, upoznati djecu, predstaviti im program i provesti dan veslajući na Kupi, odgovorila sam: “da”. I prije sam bila na Kupi, ali ovo je bilo posve drugačije iskustvo.
Došli smo u Lekenik kako bismo odveli djecu do mjesta u blizini Petrinje, Nove Drenčine. Tamo su djeca trebala upoznati brodograditelja Stjepana. Kad smo stigli u Lekenik, u zraku se osjetila radost, iščekivanje i nestrpljenje. Djeca su bila uistinu sretna i prenijela su taj osjećaj sreće i na nas, onako kako samo djeca to znaju.
Kad smo stigli do Stjepanovog doma, igrali smo igru grudanja pahuljama napravljenim od papira kako bismo se bolje upoznali. Na papir smo napisali ime i potom ga zgužvali u grudu te se gađali papirima. Nakon što je svatko dohvatio jednu grudu, morao je otići do osobe čije je ime napisano na papiru te je pitati iz kojeg mjesta dolazi. Potom je opet slijedila runda grudanja. Tako samo saznali i hobije i omiljeno jelo svakoga od nas. Stjepanov pas učinio je igru još zanimljivijom, jer je krenuo loviti papirnate grude i bježati s njima, tako da smo se, zahvaljujući psu, zagrijali za veslanje koje je slijedilo.
No prije toga otišli smo u Stjepanovu radionu, kako bi djeca vidjela alat koji će koristiti tijekom izgradnje čamca. Probali su rukovati alatima i bili su vrlo dobri.
Naposljetku smo otišli na rijeku. Vrijeme je bilo oblačno, no nije bilo kiše, što nam je došlo kao olakšanje. Kad smo stigli na Kupu, Josip iz doma Vrbina, koji je u programu sudjelovao prošle godine, a ove je godine pomagao da se druga djeca bolje snađu, pripremio je čamce. Podijelili smo se u dvije skupine i krenuli na veslanje. Ja nikad nisam bila na riječnom čamcu, a kamoli veslala, no James nas je podučio osnovama veslanja na kopnu.
Uspjeli smo, no ubrzo smo se umorili – veslanje nije nimalo lak sport. Nakon veslanja, došao je trenutak da se pozdravimo, do sljedećeg puta. Bio je to ispunjen i emotivan dan, no ono najvažnije je da su se djeca zabavila i da im je bilo lijepo. Oni su ti zbog kojih se sve radi i koji to i zaslužuju.
