Lutanja na Velikom putu lubenica – od Lovišća do Mljeta

1crew1

_DSC3719

Nije bilo sumnje u to da nas čeka još kiše. Te je večeri Orsat skuhao večeru. Orsat je planinar i mornar kojeg poznajem dugo godina. Izvrstan je penjač i snalazi se u kuhinji na otvorenom. Za večeru je pripremio palentu s umakom od rajčice i povrćem te još nekoliko sastojaka kojih se ne sjećam. Nepotrebno je reći da nitko mlađi od 21 godine nije ni taknuo večeru.

Znao sam da ćemo morati sakriti slaktiše i grickalice , s obzirom na to da djeca nisu jela pripremljeni obrok. Kad je sunce zašlo, postalo je jasno da ćemo doživjeti još pokoji grmljavinski pljusak. Odlučili smo da ćemo stražariti tijekom noći. Sat za satom učenici su se izmijenjivali i provjeravali ima li kakvih poteškoća. Svaki je učenik dobio svoje vrijeme straže i zadatak da probudi kapetana ako: 1. je brod na udaljenosti manjoj od 5 metara u odnosu na bilo koji drugi brod, 2. ako je brzina vjetra veća od 20 čvorova, 3. ako se ležajevi promijene na način da to indicira da se sidro vuče i 4. ako uoče bilo koji drugi problem.

Paval i ja provjerili smo sidro. Način na koji su se brodovi u sidrištu ljuljali, ukazivao je na to da ćemo svi ostati u redu, bez obzira na to iz kojeg smjera vjetar puše. Kad sam legao, osjećao sam se sigurnim. Znao sam da će učenici naizmjence dobro paziti na brod i ostatak posade. Oko ponoći je stigao prvi pljusak. čuo sam kako vjetar jača i počelo je kišiti. Jako je zagrmjelo i čim je kiša počela, većina se učenika probudila. Cijele noći čuo se njihov razgovor. Bilo je nekoliko oluja, a svaka je stizala iz drugog smjera te su ljuljale brod i potezale sidreni lanac.

Do zore, nebo se razbistrilo i čuo sam kako ekipa vješa mokru odjeću na palubi. Vreće za spavanje, majice, čarape, hlače… brod je izgledao kao da prodajemo rabljenu odjeću, a ne lubenice. Iznenadio sam učenike kad sam se protegnuo nakon kvalitetnog spavanja. Još su se više iznenadili kad sam pokrenuo moror i izvukao sidro. Znao sam da ćemo, ostanemo li usidreni, pokušavati cijeli dan osušiti se od noćašnjih pljuskova. Najbolja stvar koju smo mogli učiniti bila je krenuti prema Korčuli, gdje nas čekaju predivne uvale.

 

1cloud

Svi su drugi ljudi još spavali kad smo mi otplovili. Krenuli smo prema Korčuli. Bilo je prekrasno, vjetar je bio osvježavajuć, a sunce je bilo toplo. Svi smo bili sretni, sjedeći na palubi uz doručak.

Raising sail

Podizanje jedra

Na kraju putovanja, kad su jednu od učenica pitali koji joj je bio najdraži dio, kao iz topa je odgovorila: “Noć s grmljavinskim pljuskovima kada sam čuvala stražu!”. Za mene je to potpuni uspjeh. Mislio sam da će reći boravak na nekoj plaži ili u luci, no nije bilo tako.Najdraže joj je bilo sidrište u Lovišću, dok je puhao jak vjetar i pljuštala kiša. Sad plovimo prema Korčuli i sve je to iza nas. Osjećamo se jačima jer smo preživjeli najgoru oluju u cijelom putovanju.

Korčula je Pavaov otok. On je tamo rođen i odgojen i sve u njegovom biću govori “Korčula”. Već dvije godine slušamo o tome kako je Korčula lijepa, a sad smo skoro tamo. Govori nam o mjestima koja ćemo posjetiti i veseli me što će prvo mjesto biti uvala s predivnim morem i pješčanim dnom, gdje njegov rođak ima kuću.

Inače se vodim filozofijom ne-očekivanja, ali protekle dvije godine druženja s njim, počeo sam imati sliku onog što me čeka. Moram reći, bio je u pravu. Od prve plaže koju smo ugledali pa do gostoljubovosti domaćina, sve je bilo savršeno. Voda je bila kristalno plava. U hrvatskom jeziku postoji izraz morsko plava boja. I u engleskom postoji ta riječ, ali naše more nije te boje. Kad smo se usidrili, skočili smo u vodu, a potom se čarolija nastavila. Plovili smo kroz niz otoka. Vidjeli smo predivne brodove i potom stigli u Brna, Pavalov rodni grad.

Gospa od mora from Paval's House

Gospa od mora iz Pavalove kuće

Nakon što nas je napustila briga da ćemo zapeti u malenom selu gdje nas nitko neće dočekati, usidrili smo se. U Pavalovom gradiću srdačno su nas dočekali i svi su bili presretni.

Harbor at Brna, Korčula

Luka Brna, Korčula

Dočekala nas nije samo Pavlalova obitelj već i drugi ljudi. Jedna od njih bila je i Jadranka, koju sam upoznao na Palagruži. Ona je prijateljica jednog kapetana i bila je vrlo zainteresirana za našu ekspediciju. Kako je s Korčule, rekla je da će doći i donijeti dar. Došla je s kutijom domaćih kolača. Mi smo počeli istovarivati lubenice. Vladalo je vedro raspoloženje i svi su željeli čuti detalje o našem putovanju. Vlasnica kafića došla je s ogromnom kutijom sladoleda i djeca su u tom ternutku prestala biti zainteresirana za išta drugo. Zgrabili su žlice i navalili. Činilo se kako će večera biti odgođena. Paval je rekao da to neće biti problem jer se te večeri održava tradicionalni ples u selu Smokvica. Njegov će rođak također biti tamo i izvoditi ples tipičan za taj kraj. Kasnije te večeri, rođak kojeg smo u luci upoznali nešto ranije, došao je odjeven poput plemića iz 12. stoljeća. To je bilo zbilja cool. Svi su se učenici okupili, podijelili smo se po automobilima i krenuli put Smokvice. Kad smo stigli, vidjeli smo da su svi odjeveni poput Pavalovog rođaka.

photo 1

Mladići i djevojke vrtjeli su se po trgu i to je bilo čudesno za gledati. Čak su i Chrisa uključili u ples jer ga je jedna od djevojaka izabrala za pratitelja. Svi smo navijali dok je on pokušavao naučiti plesne korake. Nakon što je ples završio, poslužena je hrana, no bila je ogromna gužva tako da smo se teško probijali prema stolovima. Do trenutka kad smo došli do hrane, sve je već bilo razgrabljeno. Preskskanje večere očito nije bila dobra odluka. Sljedećeg su nas jutra svi dočekali na doku. Počeli smo se spremati za odlazak. Odlučio sam da je trenutak za isprazniti naš prijenosni toalet. No zbog nekog razloga, sve se razlilo po svemu. Bio sam spreman umrijeti od sramote – to se dogodilo pred ama baš svima. Kao da sam se u javnosti popiškio u gaće, prvu su svi šutjeli, pa su se počeli smijati pa smo se zabrinuli. Morali smo sve maknuti s broda u zadnji trenutak prije polaska kako bismo sve očistili i sterilizirali. Srećom, lubenice su ostale netaknute. Bilo mi je jako neugodno: Pavalova obitelj došla nam je zaželjeti sretan put, a na kraju su čistili brod. Bilo je tužno oprostiti se, no morali smo dalje. Čim smo sve očistili, krenuli smo. Bilo je i pomalo olakšavajuće opet biti na moru. Tijekom puta, Kate je bila vrlo zainteresirana za navigaciju i čitanje karata. Neke je od tih vještina naučila i prije jer pohađa Pomorsku školu. Sada je dobila priliku vježbati ono što je naučila u teoriji. Pomogla nam je da tome naučimo i druge učenike. Naučili smo ih čitanju karata, vezanju čvorova i jedrenju. Kad smo se vratili u Split, Kate i ja smo učili kako bi ona pristupila polaganju ispita u Lučkoj kapetaniji. 28. srpnja s uspjehom ga je položila. No naša prognoza nije bila tako dobra. Opet su nam prijetili pljuskovi i jak južni vjetar. Odlučili smo ići prema Mljetu, gdje ćemo biti zaštićeni, a usput ćemo vidjeti sve divote ovog otoka i nacionalnog parka.

Chris Teaching Slavica and Ogi how to ties a wipping.

Kate getting ready for work

Tog popdneva nije bilo na tračka lošeg vremena. Kupali smo se i malo radili na brodovima bracera i trupa. Podijelili smo se u grupe, neki su studenti bojali, neki popravljali sitnice. Učenici zapravo vole poslove održavanja brodova. Prije nego sam ih vidio na djelu, mislio sam da će im to biti dosadno, no bio sam u krivu. Čini se kao da jedva čekaju. Nakon rada, napravili smo večeru i bilo nam je malo smiješno biti ispred restorana na obali, a kuhati na brodu. Još je samo nedostajalo da rasprostremo stolove i počnemo posluživati prolaznike.

Our Principal was also a Master Chef

Tijekom noći počelo je kišiti. Učenici su počeli hodati uokolo. To me podsjetilo na kampiranje: kad kiša počne, jedino želite ostati u vreći za spavanje, Do jutra, prvi je nalet bio gotov i doručkovali smo ispod tende. Iskoristili smo priliku mirnog vremena i posjetili nacionalni park.

1modroska

To je bilo super. Park je smješten u centru otoka, a ruševine na koje smo naišli hodajući datiraju u doba Rimljana. Park ima trajekt koji vas vozi uokolo. Uskočili smo na brod i pogledao sam ekipu. Svi smo bili pomalo umorni, kiša je pristizala, ali svima je na licima bio izraz postignuća. To je bio trenutak kad sam shvatio da zaista postajemo ekipa. Svi su tiho sjedili na brodu i gledali u more.

1slavica

girls

1crew

Kad smo stigli u samostan, počela je kiša. Hodali smo uokolo diveći se freskama. Kako je kiša postajala sve jača, bilo mi je drago da smo ovdje, a ne na brodu.

1boat

Do popdneva oluja je prestala te smo se spremili i krenuli dalje. More je bilo malo nemirno, no vjetar je bio dobar te smo krenuli prema Stonu.

1reef

Comments are closed.