Anatomija autentičnog iskustva

photo (1)

 

Ljudi me nekad pitaju zašto volim jedriti s djecom. Uvijek sam mislio da je to smiješno pitanje – pa ne vole li to svi? Zamišljao sam kako bi svi mornari bili sretni da mogu svoja iskustva i znanja prenijeti na mlađe generacije, tako da tradicija nastavi živjeti. Za mene je to najvažnije jer se rad, život i stav dijele kroz generacije.

 

Za mene je prenošenje tradicije, uz plovidbu i cilj putovanja, nužno. Plovidba južno prema Neretvi po lubenice na početku je djelovala kao zabavna ideja. No cilj je našoj pustolovini sao svrhu i to putovanje ne bi bilo isto bez cilja. Zadatak stizanja u luku na vrijeme, upoznavanje s domaćinima, utovar lubenica i povratak kući bili su razlogom učenja mnogih mornarskih vještina.

Na brodu ne moramo tražiti dodatna iskustva, jer cijelo vrijeme živimo iskustvo. Kad je na brodu potrebno učiniti nešto: spustiti jedro, očistiti palubu, usidriti se, učenici vide da je to potrebno učiniti i vide kako se to najbolje radi.

Vrijeme koje je gradonačelnik Ploča odredio za naš dolazak bio je najistakntiji cilj od svih. Kako bismo bili sigurni da ćemo stići na vrijeme, plovili smo tijekom noći. Učenici su čuvali stražu, upravljali brodom i sklanjali jedra. Nikad nije bilo postavljeno pitanje zašto se moram probuditi – učenicima je bilo zabavno što su imali tako važne razloge za biti budnima. Stigli smo na vrijeme,  a nakon što smo ugledali kako sunce izlazi, nakon što smo cijelu noć plovili pod zvijezdama, osjećaj je bio neopisiv. Bili smo ponosni na naše postignuće. Dok su nam u Pločama mahali s obale, kako smo ulazili u luku, učenici su uživali u osjećaju da su upravo oni doveli brod do cilja.

I na mnogo drugih načina iskustvo jedrenja je neposredno stvarno. Oni vide kako i drugi članovi ekipe rade sa srcem i suosjećanjem prema jedrenjaku, koristeći svaki atom snage i postižu ono što je potrebno gotovo umjetničkom preciznošću. Njihovi su uzori stvarni i živi. Učenici vide borbu, ustrajnost i potrebu za pomoći na licima svakog od članova posade. Kukanje ne dolazi u obzir – učenici gledaju kako će naučiti druge ono što sami već znaju te kako će dobiti priliku naučiti nešto novo.

Radna etika, vještine, pjesme, mentalni sklop i osjećaji.. sve se to uči na palubi broda, ne u učionici na obali. Kad se vrate u svakodnevicu, i njihov će se životni ritam vratiti u normalu, no uvijek će imati dio broda sa sobom. Težak rad, posvećenost detaljima, briga za sebe i za druge, briga o svojim stvarima, pažljiva potrošnja vode i struje, briga o čistoći te traženje načina kako pomoći drugima – takav će stav ostati dijelom njih. To će sve pridonijeti njihovom osjećaju samopouzdanja i vlastite vrijednosti. Brod i posada vezani su zajedničkom brigom o okolišu, jedni drugima i samome brodu te tako učenici mornari postaju ljudi koji se ponose onime što jesu.

sail

Comments are closed.