Osjećaj mjesta

 

Na početku nisam bio siguran u to kako bih trebao voditi ovaj blog. Bih li trebao pisati samo o putovanju ili bi blog trebao biti putopis i prikaz Hrvatske. Ono što ipak najviše želim je ispričati priču pa ću to tako i napraviti. Ova će priča biti o Velikom putu lubenica. Kako bih to najbolje dočarao, morat ću se vratiti nekoliko godina unazad i prisjetiti se iskustva prvog jedrenja s djecom iz doma Maestral.

2010. godine radio sam s profesorom Joškom Bozančićem, Splitskom bankom i novinama Slobodna Dalmacija u planiranju putovanja s učenicima iz Maestrala, kako bi sudjelovali u utrci prema Palagruži. Neki su i prije čuli ovu priču, o utrci koja se nije održala 85 godina i kako smo mi, ekipa iz Doma, uspjeli odraditi ovu rutu na brodu sagrađenom 1885. Bilo je spektakularno. Utrka je trajala pet dana, počela je na Hvaru i išla do najudaljenijeg otoka na Jadranu, Palagruže. Regatom su testirane vještine studenata, od toga je li im zlo na moru do umora povezanog s planiranjem do dugo u noć i napornih dana u kojima se plovilo.

Vrhunci: osvojili smo drugo mjesto u klasi leuta nakon što smo veslali pet sati veslima koja su 5 metara duga, u vodama sjeverne obale Visa. Puno je priča koje se mogu prepričati, no najvažnije je da je putovanje bilo pun pogodak. Za mene je to bilo iskustvo iz kojeg sam puno naučio: američki kapetan na hrvatskom brodu, sve zgode i nezgode koje su nas pratile,, jak vjetar i nemirno more, no najvažnija su prijateljstva i veze koje su se stvorile zbog ovog putovanja. Naučio sam mnogo od ove ekipe, kao i oni od mene. Znam da će učenici koji su bili na ovom putovanju to pamtiti do kraja života.

Palagruža je pomalo mistično mjesto. Ako znate nekog tko je bio tamo, postavlja se pitanje kako su završili na tom kamenu koji je zapravo bliži Italiji nego Hrvatskoj. To je najizvorniji oblik riječi „mjesto“ u njenom dubljem smislu, od onog kao zadanih koordinata. Akademik Yi-Fu Tuan, koji je pomogao definirati ideju mjesta kaže:

 

Mjesto je središte značenja konstruirano iskustvom. Mjesto se ne poznaje samo putem očiju i uma već i kroz pasivnije i direktnije načine iskustva, koji se opiru objektifikaciji. Uistinu poznavati mjesto znači razumjeti ga na apstraktan način i poznavati ga kao što se poznaje osoba. Na visokoj razini teorije, mjesta su točke prostornog sustava. Na suprotnoj strani pola, ona su jake i iskonske emocije (Tuan 152,1975)

 

Ideja mjesta je područje dubokog značenja koje se lako shvati kad pomislimo na riječ „dom“. Dom  znači mnogo više od četiri zida i krova. Ta riječ budi emocije i veze koje oblikuju ne samo osobna sjećanja već sjećanja svih onih koji su došli prije nas. Poput doma, Palagruža je ispunjena poviješću grubom poput njenih litica i impozantnog profila. Za mene i učenike, Palagruža nije smo stotine godina povijesti, geografije, vremena, života nego i iskustvo regate. Za učenike, ovo mjesto povezano je s takvim trijumfom da je kroz naš pothvat dobilo posve novi identitet. Pet dana na brodu uzrokovalo je promjene u stavovima, držanju i bivanju. Sad, kad pomislim na Palagružu, osjećam je kao dio sebe, a znam da se tako osjećaju i učenici.

Palagruza , 23.06.2012 - Regata tradicijskih brodova na 4.Festivalu Mora Rota Palagruzona u organizaciju kulturne ustanove Ars Halieutica .Na ruti od Komize do Palagruze sudionici regate jedrili su 42 nauticke mijlje kao sto su to nekada radili Komiski ribari

 

Na kraju ljeta, svi učenici koji su sudjelovali u utrci i programu otišli su u Lučku kapetaniju kako bi položili ispit za voditelja brodice. Najbolje od svega je da suučenici na ispit došli svojim brodom, Slobodna Dalmacija. To je bio izvrstan završetak cijele priče. Nastavio sam raditi s Maestralom i sljedećih nekoliko godina. U ljeto 2011. opet smo išli na jedrenje, no ovog puta na poznatoj falkuši Komiža-Lisabon, izgrađenoj 1992. za svjetski sajam u Lisabonu.  Učenici su kampirali u Komiži i naučiti jedriti na falkuši te otišli na trodnevnu ekspediciju na Biševo i oko Visa. Prošle smo godine putovali na Krku, Skradin i prošli rijeku kajakom. Tad su učenici prvi put dobili priliku ukrcati se na Bente Dorte, brod koji će se koristiti za Veliki put lubenica. Htio sam da ovogodišnje putovanje opet stvori osjećaj povezanosti s mjestom. Vejrujem da je plovidba u srce Neretve nešto što će učenicima dati drugi dojam o mjestu koje sad doživljavaju kao riječnu dolinu s hrpom gospodarstava. Nakon što odu tamo brodom, napune brod lubenicama i krenu na put kući, učenici će stvoriti dublju povezanost s tim mjestom, kako bi i ono moglo postati jaka iskonska emocija.

Tuan, Y. F. (1975). Place: An experiential perspective. Geographical Review, 151-165.

Comments are closed.