Kraj putovanja

Odjeveni u majice s logom Bente Dorte Put lubenica, premjestili smo lubenice preostale nakon prodavanja po otocima. Tako su svi mogli pristupiti teretu, kad smo uplovili u Kaštel Stari, dom učenika.

full

Bura je popustila i sve je izgledalo dobro. Brod je bio u boljem stanju nego kad smo ga posudili – popravljena pumpa za vodu, paluba i potpalublje čišći nego ikad, sve poboljšano i popravljeno. Učenici iz Maestrala putovali su do srca svoje zemlje i vratili se u dom s lubenicama. Još je bilo rano, tako da nije bilo prevruće, kad smo stigli do gradskog pristaništa. Tamo nas je već čekala skupina ljudi, većinom mlađe djece iz doma i njihovih prijatelja. Mašući iz daljine, uživao sam u našem dolasku, a kroz um su mi prošli Uliks i lubenice.

Naš je plan zapravo bio stići na ovo pristanište dan ranije. No jaki maestral, koji je puhao s Brača, stvarao je velike valove te je bilo nemoguće pristati. Stoga smo ostali udaljeni jednu milju, u zaštićenoj marini i tako za jedan dan odgodili naš povratak. Ipak, bilo je to savršen tajming. Brod je uspješno privezan, a ubrzo su nas napala djeca zahtjevajući lubenice. To je bio kraj našeg putovanja.

Kraj putovanja uvijek ima gorko-sladak okus. Bilo nam je drago što smo doma, sigurni i sretni što smo ispunili svoj zadatak s lubenicama po dalmatinskoj obali. No odmah se javila i tuga, dok smo još uživali u svom uspjehu. Morali smo se pozdraviti s novim prijateljima, razmišljajući o tome koje je putovanje sljedeće, s kime i kamo.

lunch

Mnogo nam je prijatelja s kopna pomoglo tijekom ove avanture i došao je trenutak da i njima zahvalimo. Djeca su napunila tačke lubenicama i odšetala preko rive do Splitske banke, kako bismo im zahvalili za njihovo sponzorstvo. Hodajući kroz grad, na taj su način zahvalili i gradu Kaštel Starom. Svaka je osoba koja je dobila lubenicu osjetila tu zahvalnost od mladih mornara.

Do trenutka kad smo se vratili na brod, učenici su se potpisali jedni drugima na majice i pisali jedni drugima u dnevnike. Ekipa i ja smo znali da ćemo ih opet vidjeti, ali u njihovim je očima bilo suza zbog kraja putovanja. Ta je povezanost za mene značila veći uspjeh nego broj prodanih lubenica ili objavljenih novinskih članaka. Učenici će s ovog putovanja imati priču koju će moći pričati cijelog života, sjećanja i emocije ostvarene timskim radom, prijateljstvom i zajedničkom pustolovinom. Kad su se opraštali od nas, oprostili su se s tim osjećajima, koji su razumljivi na svakom jeziku. Moja ekipa i ja s njima smo podijelili ljubav prema brodovima i prema moru, a dar ljubavi primili smo nazad, kroz naš Put lubenica.

five

 

Comments are closed.