Novi brod, stara tradicija

Za izgradnju broda potrebni su srčanost i odgovornost, a nekad je najteži dio započinjanje projekta. No dok smo radili čamac dug 5.5 metara s djecom iz Doma za djecu Vrbina, Sisak, ništa od toga nije predstavljalo problem.

saw4080

Faza pripreme tekla je više nego glatko, a ravnateljica Doma rekla je kako su djeca toliko zavoljela svoju misiju da su neprekidno ispitivala “kad možemo ići raditi čamac?”. Novi prijatelji, nova mjesta i novi ljudi koji su tu kako bi im pomogli naučiti tradiciju izrade riječnih čamaca – srca svih sudionika bila su puna svakog dana, dok su gledali kako čamac prolazi svoj put nastajanja.

plane4063

Program je osmišljen tako da se susretnu brodograditelj starije generacije i grupa učenika iz regije. To omogućava izravan prijenos znanja od brodograditelja, koji je nositelj tradicionalnog zanata i nematerijalne baštine koje se i prije prenosilo s generacije na generaciju, na učenike. Oni tako mogu shvatiti zašto, kako i što je svaki dio čamca, dok je on još u izgradnji. Jadranski je pomorski institut pri tome posrednik, koji osigurava da se ove dvije skupine nađu i izvrše zadatak. Učenici i brodograditelj učili su i jedni o drugima, učili su o čamcu i učili su o rijeci. I dok većina ljudi samo naruči čamac te dođe po njega onog dana kad je spreman, mi smo željeli vidjeti svaki trenutak procesa izgradnje. To je kao da odete na finu večeru i zamolite kuhara da mu pomognete dok je priprema.

IMG_4763

Nadali smo se da će svi uživati u procesu. To je postalo očigledno kad je došao trenutak da se izabere ime broda. Moglo je to biti bilo koje ime, ime nekog lika ili akcijskog heroja, no učenici su brod odlučili nazvati imenom čovjeka s kojim su provodili toliko vremena zadnjih dana i koji ih je naučio izgradnji, Stjepan. I on je puno naučio radeći s mladom generacijom.

IMG_4017

Brod je napravljen od hrasta, a dizajniran je tako da se može manevrirati veslima u vodama koje su ponekad brze. Na nejga bez poteškoća stane sedmero ili osmero ljudi. Tijekom procesa izgradnje puno je posla: okviri se stavljaju na dno, a potom se brod okreće naopačke i radi se na njemu. Brod se potom ponovno okreće, kako bi se dao završni dodir. Drvo se tretira katranom, kako bi se smanjila mogućnost propuštanja, s obzirom na to da se brod izvlači iz vode a potom opet vraća u vodu.

IMG_4183

Mnogi učenici nikad nisu bili ni na kakvom brodu. Prvog su dana došli vidjeti brod i otišli na rijeku. Na licima im se istovremeno mogao vidjeti strah i uzbuđenje, dok su prvi put ulazili u brod, zaštićeni prslucima za spašavanje. Pokušaji da nauče veslati pretvorili su se u čisto oduševljenje i entuzijazam dok su se spuštali i penjali po muljevitoj obali. Za vrijeme drugog posjeta, učili su o alatima i kako se oni sigurno koriste. Počeli su s jednostavnim lekcijama, kako držati čekić, kako savinuti ruku, a da zglob nije suviše opterećen, kako koristiti pilu, kako rezati, kako koristiti brusni papir. Trećeg su dana pripremili daske. Premazali su ih katranom, što im je dalo crnu boju i pripremilo ih za riječnu budućnost.

_DSC5986

Četvrtog su dana počeli slagati brod. Prvi su put učenici vidjeli oblik u daskama s kojima su do tad radili. Kad su ih složili, pojavile su se obrisi 5.5 metara dugog riječnog čamca.

_DSC5921

Nakon tog su dana učenici bili sve više nestrpljivi i htjeli su čim prije završiti projekt. Prva su tri dana radili na velikim stvarima, a zadnja su dva posvećena detaljima kako bi se brodu dao završni dodir. Nakon pet dana brod je bio završen, vesla su napravljena, a učenici su razumjeli i prošli svaki dio procesa.

IMG_5013

Slijedilo je uranjanje čamca, a potom smo pošli na kampiranje i ekspediciju, nizvodno, prema njihovom Domu. Kako je brod kliznuo u rijeku, nestale su sve brige. Učenici svih dobi, štićenici Doma i zajednica veselili su se zbog završetka prvog dijela projekta. Skakali su, plivali i zabavljali se – bilo je jasno da je čamac ispunio svoj zadatak povezivanja ljudi.

IMG_5487

Učenici su naučili veslati i zajedničkim snagama držati putanju. Osjetilo se nekoliko razina emocija tijekom uranjanja čamca, a kad su prijatelji i obitelji otišli, učenici su dodali još jednu dimenziju životu hrasta: nakon što je stablo postalo čamac, vratilo se u šumu tako što su posadili tri nova hrasta.

IMG_5619

Proces izgradnje na mnogo je načina bio transformacijski. Transformacija drveta iz živog stabla u daske, a potom njegoov oblikovanje te povratak u prirodu. Stablo živi dva života: jedan u šumi, a drugi na vodi. Kako bi obilježili tu transformaciju, učenici su tijekom ceremonije uranjanja stabla posadili tri hrasta. Dok su to radili, izgovarali su riječi ohrabrenja, kako bi se iz nnjihovih sadnica razvili moćni hrastovi. Možda će jednog dana upravo ti hrastovi biti materijal za riječne čamce nekih budućih generacija.

Nakon što je zabava bila gotova, pripremili su se za ekspediciju koja će ih odvesti doma. U čamac su stavili opremu, a sva je buka prestala kad su vesla dotaknula vodu. Njihovim licima prešao je tihi osmijeh. Ne samo da su pomogli očuvati nematerijalnu baštinu svoga kraja već su i shvatili kako je zabavno istraživati rijeke koje su im na dohvat ruke. Tijekom ekspedcije, skupljali su i smeće, a neko je bilo visoko u stablima, nakon proljetnih poplava. Brod im nije služio samo kao sredstvo stvaranja osjećaja samopouzdanja nego i kao poveznica s prirodom koja se nalazi oko njih.

IMG_5715

IMG_5596

Put je bio dug i izmijenjivala su se razdoblja dobrog raspoloženja i umora, dok su shvaćali koliko je veslanja pred njima. Kad su prolazili ispod povijesnog mosta u njihovom rodnom gradu, ljudi su se okupili na obali. To im je podiglo duh – dok su pristizali, ljudi su pljeskali i dočekali ih kao heroje.

Brodograditelj Stjepan na brodu koji je nazvan njegovim imenom

Brodograditelj Stjepan na brodu koji je nazvan njegovim imenom

 

Kad su došli na obalu, bili su posve promijenjeni. To nisu bili isti učenici koje smo upoznali na početku ove priče. I oni su prošli vlastitu transformaciju: izgradili su povjerenje, izgradili su čamac, izgradili su zajednicu. Njihova se priča vrti oko tradicije izgradnje brodova koja se prenosila s generacije na generaciju dok naposljetku nije pronašla put do njih. Nakon što su upoznali majstora koji je zanat naučio od svog oca, učenici su postali uzbuđeni zbog činjenice da i oni mogu napraviti brod. Od prvog puta kad su ušli u brod pa do dolaska na cilj, rijeka je bila metafora za promjenu. Stablo je bilo veličanstveni hrast, a sad je predmet kulturne baštine. Brodograditelj se promijenio tijekom prenošenja znanja, kao što su se i učenici promijenili tijekom izgradnje broda. To je bio uspjeh, a zajedničkim radom stvorili su brod koji se sad nalazi u Domu za djecu Vrbina. Ovo je zapravo početak priče. Učenici će se sad početi pripremati za prvu veslačku utrku, koja je tek prva od mnogih. Ta priča, baš poput rijeke, teče, usvaja nove dijelove i prelazi prepreke na koje naiđe putem.

IMG_5629

Comments are closed.